Ilica je među najstarijim i najvažnijim zagrebačkim ulicama te je imala presudan utjecaj na razvoj grada. Prvi put se spominje 1431. pod nazivom "Lončarska ves", što upućuje na tadašnje obrtničko naselje uz zapadni prilaz Gradecu.
Najprihvaćenije je tumačenje da ime potječe od ilovače, zbog glinovitog tla tipičnog za to područje. Druga teorija spominje nekadašnji potok Ilicu, a treća staroslavensku riječ "Ila" za vlagu ili močvaru. Većina povjesničara podržava poveznicu s ilovačom.
Bogatstvo ilovače odredilo je obrtnički karakter ulice, a Ilica je kasnije postala glavna gradska prometnica. Prvi konjski tramvaj Ilicom krenuo je 5. rujna 1891., dok je elektrifikacija tramvaja uvedena 18. kolovoza 1910., obilježivši novo poglavlje zagrebačkog javnog prijevoza.
Ilica se danas proteže od Trga bana Josipa Jelačića na istoku do Vrapča na zapadu, u duljini od 5.653 metra, što je čini četvrtom najdužom ulicom u Zagrebu. Iako nije najduža, po broju adresa i gospodarskom značaju, Ilica zauzima posebno mjesto u svakodnevnom životu Zagreba i njegovih građana.
Prepoznatljiva kao najživlja trgovačka ulica u Zagrebu, Ilica je poznata po raznolikosti trgovina, autentičnim obrtima, kavanama te inovativnim lokalima koji reflektiraju puls modernog grada. Uz brojne dućane, ovdje se nalaze i povijesne kavane, tradicionalne pekarnice i suvremene galerije koje čine Ilicu nezaobilaznom destinacijom za Zagrepčane i posjetitelje.
Nedaleko od Ilice nalaze se ključne kulturne institucije, poput Hrvatskog narodnog kazališta, Gradskog dramskog kazališta Gavella te nekoliko značajnih muzeja – Muzeja iluzija i Tehničkog muzeja Nikola Tesla – do kojih je iz Ilice lako doći pješice ili tramvajem. Osim toga, u brojnim prolazima i dvorištima uz Ilicu smještene su umjetničke radionice, butici i privremene izložbe.
